BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

SRPSKI INTEGRALIZAM I CRNOGORSKI NEONACIZAM (4)

 SRPSKI INTEGRALIZAM I CRNOGORSKI NEONACIZAM (4)
08.09.2008. god.
Od najveće važnosti je da srpski intelektualci i srpske političke partije svakodnevno podebljavaju liniju nacionalne dinstinkcije između srpske i novocrnogorske zajednice i tako sporovode proces decrnogorizacije srpske samosvijesti u Crnoj Gori.

 Današnji odnos svjetskih centara moći prema srpskom pitanju na Balkanu crnogorskom neonacizmu umnogome ide na ruku, ali to neće do vijeka biti tako. Nikad se istorijski procesi nijesu odvijali pravolinijski, u skladu s očekivanjima i potrebama nosilaca ovakvih ideoloških projekata, pa neće ni u budućnosti. Jer o tome, kako kaže narodna poslovica, čovjek snuje a Bog odlučuje. Uostalom, stvarnost je već demantovala tezu jednog od najznačajnijih teoretičara globalizma Frensisa Fukujame koji je početkom devedestih godina dvadesetog vijeka proglasio kraj istorije. Jedino što je sigurno je da svijet oduvijek funkcioniše na principima dobra i zla i da je borba tih dvaju principa pogonsko gorivo ljudske istorije. Ali, sve dok se to do kraja ne pokaže i u našem slučaju, identitet srpske nacionalne zajednice u Crnoj Gori biće izložen golgotskom stradanju. Zbog toga će ovdje opstanak Srba isključivo zavisiti od toga koliko je jaka njihova samosvijest i koliko su (i koliko dugo) spremni da brane sopstveni nacionalni identitet. Po tom pitanju danas najveća odgovornost leži na srpskoj intelektualnoj eliti, i političkim partijama koje glasa srpska zajednica. Ukoliko ta dva faktora budu dostojni nosioci te odgovornosti i uspostave minimalni konsenzus koji će se sastojati u stavu da je za Srbe u Crnoj Gori najvažniji zadatak beskompromisna borba za odbranu nacionalniog identiteta, te da je za njih, ključne nosioce te borbe, taj stav važniji od ostvarenja bilo kakvih kratkoročnih pojedinačnih i grupnih ciljeva i interesa, izgledi za opstanak Srba u Crnoj Gori biće veliki. Ukoliko, pak, ne bude toga konsenzusa, šanse za to biće svedene na minimum.

      Od najveće važnosti je da srpski intelektualci i srpske političke partije svakodnevno podebljavaju liniju nacionalne dinstinkcije između srpske i novocrnogorske zajednice i tako sporovode proces decrnogorizacije srpske samosvijesti u Crnoj Gori. Neophodno je razjasniti zbog čega je sve za Srbe u ovim okolnostima važnija zajednica sa cjelinom srpske populacije na Balkanu od insistiranja na zajednici koja više suštinski ne postoji, tj. od nasilnog samoubilačkog zajedničarenja sa onima koji tu zajednicu ne žele - novocrnogorskim konvertitima koji su Srbima najbliži krvni srodnici. A da bi to bilo moguće, Srbi moraju prestati s obogotvoravanjem crnogorske državnosti, moraju shvatiti da je tradicionalna istorijska Crna Gora samo jedan mali dio njihove ukupne nacionalne istorije, te da ta Crna Gora više definitivno ne postoji, jer ova današnja Crna Gora je njena negacija i njen ubica.

      Iz crnogorske prošlosti Srbi trebaju jedino da čuvaju zavjetnu njegoševsku nemanjićko-kosovsku nacionalnu i državnu misao i kulturno nasleđe nastalo na toj misli, jer ta misao nadilazi granice Crne Gore i kao takva pripada ukupnom srpskom nacionalnom korpusu. Sve ostalo, sve lokal-patriotsko, plemensko i usko crnogorsko, pa i samu ideju crnogorske državnosti, treba za svagda odbaciti. Potrebno je na nasilno «crnogorčenje» odgovoriti totalnim «rascrnogorčenjem», ponašati se proporcionalno obrnuto planovima i očekivanjima ideologa novocrnogorstva. Što jača granica prema Srbiji – to jača politička i kulturološka, tj. opšteduhovna granica prema nacionalnim Crnogorcima i čvršća veza sa Srbima izvan Crne Gore! Jednom riječju, sami Srbi moraju raščistiti s pogrešnim uvjerenjem da je nekako ipak moguće pomirenje između srpske samosvijesti i crnogorske državnosti. Potrebno je, dakle, da i Srbi počnu da se ponašaju pragmatično, da se manu posledično-emotivnih reakcija u odnosu na istorijski proces čiji smo sudionici. Ova Crna Gora definitivno nije ona istorijska Crna Gora. Istorijska Crna Gora je u svojim temeljima imala srpski nemanjićko-kosovski integralizam, dok ova današnja za svoj temelj ima crnogorski neonacizam. Zato je ova Crna Gora negacija i ubica one prve Crne Gore. Na zemlji je i onako sve prolazno, pa zašto ne bi bila prolazna i Crna Gora? Ona Crna Gora je nestala s istorijske pozornice, pa zašto ne bi nestala i ova današnja? Koliko je samo velikih, za istoriju civilizacije neuporedivo značajnijih država jednom za svagda nestalo sa geografske karte, pa zašto bi onda Crna Gora bila vječna? Tim prije što je postjugoslovenska Crna Gora utemeljena na goloj laži i najbrutalnijem ideološkom nasilju! Srpski narod je postojao i prije Crne Gore, pa zašto onda ne bi postojao i nakon Crne Gore? Ali, isto tako, s istorijske pozornice su nestajali i brojni narodi, pa se to može desiti i Srbima u Crnoj Gori, i to baš zbog njihovog robovanja kultu crnogorske državnosti. Dalje robovanje tom kultu nije ništa drugo do zabijanje glave u pijesak i kolektivni identitetski suicid. Na decrnogorizaciji kao jednom od ključnih uslova opstanka i jačanja srpske samosvijesti u Crnoj Gori se mora raditi neodstupno, organizovano i krajnje racionalno, a ne samo emotivno i stihijski. I naročito, ne pseudo-romantičarskim retorikom i manirima iz devetnaestog vijeka. Neophodan je radikalan raskid s matricom beskrajnog tradicionalističkog ponavljanja oda slavnoj prošlosti srpske Crne Gore i lamentiranja nad njenom zlehudom sudbinom. Treba izaći iz prošlosti u sadašnjost, iz fikcije u realnost, iz pseudoromantičarskih zabluda u stvarnost, ali tako da taj izlazak ne bude ulazak u novu zabludu i krajnost, da se ne desi raskid sa istorijskim kontinuitetom. Jer, ako bi se izvršio takav raskid, onda bi Srbi izgubili najjači identitetski stub – svojstvo istorijskog naroda. Kada primjera radi, mladom čovjeku, odraslom u urbanoj sredini, izvan domašaja gusala, danas servirate izanđalu sintagmu iz vremena nacionalnog romantizma «vaskoliko srpstvo», ili naprimjer «Crna Gora - srpska Sparta», time ćete ga sasvim sigurno odbiti od vaših stavova i razmišljanja. On će vjerovatno pomisliti: ovaj živi u prošlosti. Ali, ako istom tom mladom čovjeku kažete «srpski integralizam», on će vas lakše razumjeti jer ta sintagma označava istorijsku konstantu na način primjeren našem vremenu. Zbog toga Srbi moraju podmladiti svoju elitu, koja će, onda, znati da se uhvati u koštac sa nacionalnim problemima.

      Moraju se osnivati ključne nacionalne institucije. One onda moraju razviti svestranu saradnju sa istim takvim institucijama u Srbiji i Republici Srpskoj. Srbi se, koristeći ustavno-pravne mehanizme, moraju izboriti za njihovo finansiranje iz državnog budžeta i budžeta jedinica lokalne samouprave. Potrebno je i formiranje čitave mreže nacionalnih nevladinih organizacija i njihovo povezivanje sa sličnim organizacijama na svesrpskom etničkom prostoru. Jednom riječju, potrebno je stvaranje snažnog srpskog nacionalnog fronta koji će voditi organizovanu borbu za ostvarenje  srpskog nacionalnog interesa na tlu Crne Gore. Opstanak SPC, kulturno-prosvetna autonomija, proporcionalna zastupljenost Srba u državnim organima i institucijama i državljanstvo Srbije su ključ za očuvanje identiteta srpske zajednice u Crnoj Gori.



  • Povezane teme


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Ukrajinske formacije pojačavaju intenzitet raketnih napada na Krim. Za nedelju i po izvršeni su napadi na Džankoj i rt Tarhankut, a večeras - na Simferopolj i ponovo na Džankoj....


Zapadni svet je napustio klasični liberalizam u korist nove verzije definisane vladavinom manjina i „budnosti”, objasnio je ruski filozof



Lideri EU „zamajavaju“ ljude horor pričama o Rusiji – Kremlju


Ostale novosti iz rubrike »